Voyager 1 nastavlja putovanje: NASA ugasila još jedan uređaj
Wikimedia Commons: NASA Voyager 1 spacecraft📷 © NASA
- ★NASA ugasi Low-energy Charged Particles
- ★Voyager 1 dalje istražuje međuzvjezdani prostor
- ★Snaga se štedi za vitalne sustave
Nakon gotovo pola stoljeća putovanja kosmom, Voyager 1 ponovno se suočava s ozbiljnim izazovom. NASA-ini inženjeri ugasili su Low-energy Charged Particles (LECP) eksperiment 17. travnja kako bi sačuvali dragocjenu energiju za preostale vitalne sustave. Ovaj potez potvrđuje kako svemirska sonda i dalje istražuje međuzvjezdani prostor, više od 15 milijardi milja udaljena od Zemlje.
Ovaj instrument bio je među posljednjim u nizu koji su zaustavljeni u sklopu strategije spašavanja energije. Voyager 1, lansiran 1977., već je prošao kroz više faza prijenosa podataka kako bi produžio svoju misiju. Sada, u fazi interstelarnog istraživanja, odabir koji instrumenti i dalje rade postaje kritičan, budući da su prekoračene izvorne zalihe nuklearnog energenta. Preostala tri aktivna uređaja moraju osigurati više od 46 godina kontinuiranih podataka.
Voyager 1 napustio je heliosferu 25. kolovoza 2012., postajući prvi ljudski objekt u međuzvjezdanom prostoru. Njegovi podaci o kozmičkim zrakama i magnetskim poljima izvan Sunčeva utjecaja pomogli su znanstvenicima razumjeti rubove našeg sustava. Iako je LECP bio specijaliziran za mjerenje energetskih čestica, njegova deaktivacija ne zaustavlja misiju već odgađa njeno prirodno zaključavanje.
Odluka o ugasivanju LECP-a nije tek tehnička rutina već strateško postavljanje prioriteta. Svemirske sonde Voyager 1 i 2 dizajnirane su za 5 godina, no njihova izdržljivost omogućuje uvid u području koja do tada nisu bila dostupna. Samo tri instrumenta na svakoj sondi još rade, fokusiranih na mjerenje magnetizma i plazme.
Znanstvenici nadziru preostale uređaje, nadajući se da će Voyager 1 moći prikupljati podatke barem do 2025. godine. Svaki mjesec produžene misije donosi nova spoznaja o međuzvjezdanoj sredini, uključujući gustoću i strukturu plazme. Ova mjerenja omogućuju usporedbe s podacima s drugih svemirskih misija, poput Voyagera 2, koji je također ušao u međuzvjezdani prostor ali na drugačijoj lokaciji.
Zadnji uređaji na Voyageru 1 ne vraćaju slike već kvantitativne mjere fizikalnih veličina. Svaki bit prikupljenih podataka postaje dragocjeniji kako se misija približava kraju. Ti podaci osiguravaju temelj za buduće istraživačke misije u vanjski svemir, omogućavajući inženjerima dizajniranje sustava koji će izdržati desetljeća u ekstremnim uvjetima.