Gana ulazi u baterijski rat: 200 MW i realni troškovi

Gana ne šalje samo signal o zelenoj tranziciji — otvara natječaj za 200 MW baterijskih sustava, dvadeset puta više od trenutnih 10 MWh. To nije samo brojačka igrica: ministarstvo za energiju i zelenu tranziciju navodi da će projekti biti raspoređeni širom zemlje, što znači da se ne radi o pilotu nego o sistemskoj promjeni. Pravi test bit će u izvođenju — Gana već ima iskustva s nestabilnom mrežom i čestim dumsor ispadanjima (planiranim nestancima struje), pa će baterije morati raditi u realnim uvjetima, a ne samo na papiru.

Problem je u tome što 200 MW zvuči impresivno, ali je pitanje tko će platiti račun. Cijene litij-ih baterija padaju, ali infrastrukturni troškovi — od zemljišta do priključka na mrežu — ostaju. Ako se natječaj odigrava po najnižoj cijeni, rizik je da će dobavljači podcijeniti operativne troškove, kao što se već dogodilo u Južnoj Africi s sličnim projektima. Gana ima prilično ambiciozan plan za obnavljive izvore (40% do 2030.), ali bez stabilne mreže, solar i vjetar ostaju nepouzdani — a baterije su tu da popune tu rupu.

Čudno je da se o ovome malokoji pita: koje će tehnologije biti dopuštene na natječaju? Litij-ion je siguran izbor, ali su natrij-sumporne baterije jeftinije za dugotrajno skladištenje, a gravitacijski sustavi mogu biti održivija opcija za Ganu s obzirom na klimu. Ako ministarstvo to ne specificira, možemo očekivati da će ponude biti prigušene standardnim rješenjima — što ne mora biti loše, ali nije ni inovativno.

Za lokalne potrošače, ovo bi moglo značiti manje dumsor ispadanja — ako sve prođe po planu. No realnost je da će troškovi vjerojatno biti prebačeni na račune za struju, kao što se već dogodilo u Keniji s sličnim projektima.

Razlika je u tome što Gana ima relativno razvijeniju mrežu, pa bi integracija trebala biti glatija. Ali i tu leži problem: ako baterije služe uglavnom za stabilizaciju, a ne za skladištenje obnavljive energije, onda je ovo više investicija u status quo nego u zelenu tranziciju.

Za međunarodne igrače — od Tesle do Sungrowa — ovo je prilika da uđu na afričko tržište s dugoročnim ugovorima. No, lokalni dobavljači kao što je StarPlus Energy mogu imati prednost zbog poznavanja terena i nižih logističkih troškova. Ključno pitanje je hoće li Gana insistirati na lokalnom udjelu u proizvodnji ili održavanju, ili će opet sve ovisi o uvozu. Najzanimljivije je što ovaj potez otkriva pravi prioritet: Gana ne želi biti lider u obnavljivim izvorima, već želi pouzdanu struju.

Baterije su tu da popune jaz između ponude i potražnje, a ne nužno da ubrzaju odlazak od fosila. Drugim riječima, ovo je više o ekonomskoj stabilnosti nego o ekološkoj revoluciji. I tu priča postaje zanimljivija od same objave — jer ako uspije, model bi mogao poslužiti kao predložak za druge afričke zemlje s sličnim problemima.

Međutim, postoje i izazovi koji trebaju biti riješeni. Jedan od njih je pitanje kako će se financirati ovaj projekt i tko će platiti račun. Drugi izazov je kako će se osigurati da baterije budu učinkovite i da će se koristiti u skladu s potrebama zemlje.