Ekstremni pulsari: Radio-signali s ruba magnetskog dosega

Ekstremni pulsari nisu spektakl nego podsjetnik da i signal može biti puno složeniji nego što izgleda. U svemiru se važnost ne mjeri efektom, nego time mijenja li podatke koje stvarno koristimo.

Ovo otkriće ne samo da proširuje granice gdje pulsari mogu stvarati detektabilne signale, već i ukazuje na zajedničko podrijetlo radio i gama-zračenja u takozvanoj 'plohi nabijenih čestica' – regiji gdje se magnetsko polje pulsara susreće s okolnim svemirskim plinom. „Kako detektiramo signale i sa površine zvijezda i s samog ruba njihovog magnetskog dosega, ovi mali, brzo rotirajući objekti su još kompleksniji nego što smo mislili“, istaknuo je Simon Johnston iz CSIRO-a.

Dekade su pulsari bili modelirani kao 'kozmički svjetionici' s uskim snopovima zračenja koji izlaze samo iz polova. Nova promatranja, međutim, sugeriraju da brza rotacija i ekstremna magnetska polja stvaraju uvjete za emitiranje radio-valova i izvan ovih klasičnih zona, što bi moglo objasniti zašto je neka od ovih zvijezda lakše uočljiva nego što teorije predviđaju.

Važnost ovog otkrića leži u dva ključna smjera: poboljšanoj detektabilnosti pulsara i preispitivanju fizike neutronskih zvijezda. Ako se radio-signali stvaraju i na rubovima magnetosfere, teleskopi poput FAST ili MeerKAT mogli bi otkriti više ovih objekata nego što se ranije pretpostavljalo.