Nebula ili nova: SPHEREx otkriva dvostruku zagonetku oko Perzeja 1901

Kada je Nova Persei 1901 eksplodirala prije 123 godine, astronomi su zabilježili samo svjetlosni bljesak u zviježđu Perzeju. Danas, zahvaljujući NASA-inom SPHEREx teleskopu i njegovoj sposobnosti mapiranja svemira u infracrvenom spektru, ta isti događaj dobiva novi sloj: bipolarnu ljusku molekularnog vodika koja okružuje ostatke nove. Otkrće, objavljeno 13. ožujka na arXiv-u, ne bi bilo značajno samo kao vizualni spektakl — ono izaziva pitanje o samoj prirodi objekata koje promatramo.

Podaci pokazuju da ljuska, simetrična oko osi rotacije, sadrži molekulski vodik u količinama koje ukazuju na procese tipične za planetarne maglice, a ne za klasične ostatke nova. To je ključna razlika: dok nove obično ostavljaju za sobom proširenu plinsku ljusku, ovdje imamo strukturu koja podsjeća na one koje stvaraju umiruće zvijezde slične Suncu. Prema dostupnim informacijama, radi se o prvom takvom slučaju gdje nova pokazuje karakteristike koje su do sada bile rezervirane za potpuno drugačiju klasu nebeskih tijela.

SPHEREx, iako još uvijek u ranim fazama svoje dvogodišnje misije, već dokazuje vrijednost svog dizajna — spektroskopija širokog polja koja omogućava istovremeno snimanje milijuna objekata. Ovo otkriće dolazi upravo u trenutku kada se teleskop kalibrira za detaljnija promatranja, što znači da bi sljedeći podaci mogli ponuditi još preciznije odredbe sastava i dinamike ljuske.

Zašto je ovo važno? Planetarne maglice su kritične za razumijevanje kako zvijezde srednje mase recikliraju materiju u svemir, obogaćujući ga elementima potrebnim za nastanak novih zvijezda i planeta. Ako se potvrdi da Nova Persei 1901 stvarno ima karakteristike planetarne maglice, to bi moglo ukazivati na dotad neprepoznate međufaze u evoluciji binarnih zvjezdanih sustava — posebno onih koji prolaze kroz ponavljajuće erupcije nove. Prethodna istraživanja već su sugerirala da neke nove mogu imati 'kasne faze' koje podsjećaju na planetarne maglice, ali bez direktnih promatranja.

Međutim, tu je i oprez: čini se da struktura koja je uočena može biti privremena pojava uzrokovana interakcijom izbačenog materijala s međuzvjezdanim medijem, a ne trajnom karakteristikom. NASA-ini službeni kanali još nisu komentirali nalaze, ali nezavisni astronomi već ukazuju na potrebu dodatnih spektroskopskih analiza u drugim valnim dužinama. Sljedeći korak je usporedba podataka sa Hubbleovim arhivom i radio-promatranjima, što bi moglo razjasniti je li riječ o iluziji ili o stvarnom preklapanju fenomena.

Iako je rano govoriti o revoluciji u razumijevanju nova, ovo otkriće već postavlja nova pitanja o granici između eksplozivnih i evolucijskih procesa u zvjezdanoj dinamici. SPHEREx-ova misija, planirana do 2025., ima kapacitet pratiti promjene u strukturi ljuske tijekom vremena — što bi moglo biti presudno za razlikovanje između privremenog oblika i trajnih astrofizičkih osobina.

Za misiju SPHEREx, ovo je potvrda da čak i 'sporedna' promatranja mogu donijeti neočekivane rezultate. S obzirom na to da teleskop tek ulazi u puni operativni režim, slična otkrića mogu postati češća — ali će ih valjati pažljivo provjeravati. Sljedeći koraci uključuju usku suradnju s zemaljskim opservatorijima kako bi se potvrdila priroda ljuske prije nego što se izvuču daljnji zaključci.