Robot s 20 nogu mijenja pitanje: mora li korisni stroj imati prednju stranu
Radijalni robot s 20 nogu mijenja uobičajenu logiku hodanja.📷 AI-generated image / TECH&SPACE
- ★Robot je nadahnut morskim ježincem i koristi 20 nogu u radijalnom rasporedu.
- ★Dizajn se odmiče od najčešćih robotskih uzora: ljudi, pasa i kukaca.
- ★Priča je važna jer morfologija tijela izravno mijenja što robot može pokušati napraviti.
To je važna razlika. Većina današnjih robota nasljeđuje vrlo prepoznatljive biološke obrasce: humanoidi pokušavaju koristiti ruke, noge i uspravan stav; četveronožni roboti preuzimaju logiku pasa i drugih sisavaca; manji hodajući sustavi često gledaju prema kukcima. Takvi oblici nisu pogrešni, ali nose ugrađene pretpostavke o tome gdje je prednja strana, kako se održava ravnoteža i što znači napraviti korak.
Kod robota nadahnutog morskim ježincem logika je drugačija. Radijalna simetrija, poznata iz organizama poput morskih zvijezda i morskih ježinaca, ne privilegira jednu prednju os na isti način kao tijelo kralježnjaka. Ako se takav princip prenese u robotiku, stroj ne mora nužno razmišljati o kretanju kao o hodu naprijed. Može rasporediti potisak, oslonac i promjenu smjera oko središnjeg tijela.
Stroj nadahnut morskim ježincem koristi radijalnu simetriju umjesto klasičnog humanoidnog, psećeg ili kukcolikog obrasca kretanja.
Detalj tijela i nogu pokazuje zašto je morfologija ovdje ključna.📷 AI-generated image / TECH&SPACE
Tu se priča odvaja od same bizarnosti oblika. Bioinspirirana robotika često pati od površnog kopiranja prirode: uzme se životinjska silueta, doda se nekoliko aktuatora i rezultat završi kao demonstracija, ne kao nova sposobnost. Ovdje je zanimljivija ideja da se kopira organizacijski princip, odnosno geometrija tijela. U tom smislu robot pripada širem polju bioinspirirane robotike, ali pokušava izbjeći najistrošenije predloške.
Dvadeset nogu znači i drukčiji inženjerski problem. Takav sustav mora koordinirati mnogo dodirnih točaka s podlogom, a svaka noga može biti dio stabilnosti, manevra ili izvlačenja iz nezgodnog položaja. Kod klasičnog robota s dvije ili četiri noge kvar, proklizavanje ili loš oslonac brzo postaju centralni događaj. Kod radijalnog rasporeda ideja je da redundancija može postati prednost: ako se jedna strana ne ponaša idealno, ostatak tijela možda još može pronaći korisnu konfiguraciju.
To ne znači da je ovakav robot odmah spreman za industriju, teren ili masovnu primjenu. Suprotno: upravo zbog neobične morfologije, najteži dio može biti kontrola. Softver mora pretvoriti 20 potencijalnih izvora pokreta u smisleno ponašanje, bez oslanjanja na uhodane obrasce iz humanoidne ili četveronožne robotike. Ipak, zbog toga je projekt relevantan. On podsjeća da se napredak u robotici ne događa samo kroz jače motore, bolje baterije ili brže modele upravljanja, nego i kroz pitanje kakvo tijelo stroj uopće treba imati.
Ako robotika želi izaći iz uskog izbora čovjek-pas-kukac, morat će ozbiljnije proučiti oblike koje je biologija već testirala. Morski ježinac nije intuitivan uzor za stroj, ali upravo zato otvara korisno pitanje: koliko se robotskih sposobnosti još skriva u tijelima koja inženjeri nisu navikli crtati?
