Mikroplastika u žuči: mitohondriji u opasnosti, melatonin djelomično štiti

Kineski istraživači s tri sveučilišta — Tenth Affiliated Hospital of Southern Medical University, Sun Yat-sen University i Guilin Medical University — prvi su put potvrdili prisutnost mikroplastike u svim uzorcima ljudske žuči. Uzorci su prikupljeni kod 14 kirurških bolesnika, a analiza je identificirala šest vrsta polimera, među kojima dominiraju polietilen tereftalat (PET) i polietilen. Čestice su veličine 20–50 mikrometara, a posebno je zabrinjavajuća činjenica da su bolesnici s žučnim kamenjem imali znatno veću koncentraciju mikroplastike.

Ovaj nalaz upućuje na moguću vezu između akumulacije stranih čestica i patoloških promjena u žučnom sustavu. Studija, objavljena pod naslovom Microplastics accumulate in human bile and drive cholangiocyte senescence, pokazala je da kronična izloženost nanoplastici — simulirana sedmodnevnom ekspozicijom stanica žučnih vodova — izaziva mitohondrijsku disfunkciju i preuranjeno starenje (senescenciju) tih stanica. Autori ističu da mehanizam dugotrajne akumulacije i kroničnih toksičnih učinaka mikroplastike unutar ljudskog bilijarnog sustava uglavnom nije poznat, čime ova istraživanja otvaraju nova pitanja o okolišnim čimbenicima starenja organa.

Melatonin, hormon koji regulira cirkadijalni ritam, pokazao je djelomičnu zaštitnu ulogu. Ublažio je mitohondrijsko oštećenje i upalne markere u stanicama izloženim nanoplastici. Međutim, autori ne navode je li ova zaštita dovoljna za kliničku primjenu ili je riječ samo o laboratorijskom uočenju.

Istraživanje ima značajna ograničenja koja umanjuju njegovu opću primjenjivost. Uzorkom od samo 14 bolesnika, od kojih je devet imalo žučne kamence, nije moguće generalizirati nalaze na širu populaciju. Također, nije jasno kako su mikroplastične čestice dospjele u žuč — putem prehrane, udisanja ili nekih drugih mehanizama. Studija je istodobno observacijska i eksperimentalna (in vitro), što znači da ne dokazuje uzročnu vezu, već samo asocijaciju između mikroplastike i staničnih promjena.

Za pacijente ovo istraživanje ne mijenja trenutačne medicinske preporuke. Nema dokaza da bi uzimanje melatonina ili izbjegavanje plastike moglo spriječiti žučne probleme. Ipak, nalazi upućuju na potrebu dugoročnijih studija koje bi pratile akumulaciju mikroplastike u žuči i njezin utjecaj na zdravlje, posebno kod osoba s kroničnim bolestima jetre i žučnih puteva. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) već je upozoravala na potencijalne rizike mikroplastike u prehrambenim proizvodima, ali za sada nema regulatornih smjernica specifičnih za bilijarni sustav.

Zanimljivo je da su autori koristili polistirenske nanoplastične čestice u laboratorijskim eksperimentima — materijal koji se često nalazi u ambalaži hrane i pića. To postavlja pitanje koliko naš svakodnevni kontakt s plastikom doprinosi ovakvim nalazima, ali i koliko su ti učinci reverzibilni.

Ova studija otvara nova pitanja o utjecaju mikroplastike na ljudsko zdravlje, ali za sada nema dovoljno podataka za konkretne zaključke. Iako nalazi upućuju na potencijalne rizike, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnili mehanizmi i dugoročne posljedice. Pacijentima se i dalje preporučuju postojeće smjernice za održavanje zdravlja jetre i žučnih puteva.