Prvi živčani implant dekodira pokrete noge nakon amputacije

Tim s Chalmersova sveučilišta u Švedskoj po prvi puta je uspio dekodirati pokrete noge izravno iz preostalih živaca kod osoba s amputacijom iznad koljena. Novitet nije samo u tehnologiji, već u činjenici da su istraživači koristili implantabilne neuroimplante i AI algoritam koji razumije 'jezik' živčanog sustava – onaj isti koji prirodno šalje signale za hodanje ili pomicanje nožnih prstiju.

Metoda je omogućila prepoznavanje čak i namjere za pokretom, poput pokušaja pomicanja nožnih prstiju, što je do sada smatrano tehnički nedostižnim. Studija, objavljena u časopisu Nature Communications, temelji se na uzorku pacijenata s amputacijama, ali broj sudionika ostaje ograničen – ključno ograničenje koje autori otvoreno ističu.

Iako su rezultati obećavajući, tehnologija je još u fazi istraživanja. Trenutačno ne postoji klinička primjena za pacijente, niti je jasno kada bi mogla postati dostupna izvan laboratorijskih uvjeta.

Glavni izazov nije samo tehnički, već i regulatorni: koliko će trebati vremena da se neuroimplanti testiraju, odobre i prilagode za rutinsku uporabu?

Trenutačne proteze za noge uglavnom se oslanjaju na mehaničke sustave ili ugrađene senzore koji ne komuniciraju izravno s živčanim sustavom. Za razliku od njih, nova metoda koristi živčane signale koji su ostali nakon amputacije – slično kao što se već radi s protezama ruku, ali s jednom ključnom razlikom: kod amputacija nogu često nema dovoljno mišića za pouzdano očitavanje signala. 'Kada tijelu kažete da se pomakne, signali putuju živcima do mišića koji izvršavaju pokret – čak i ako uda više nema', objašnjava jedan od autora studije. 'Ako implant uspije povezati se izravno s preostalim živcima, umjesto preko preostalih mišića, možete koristiti iste prirodne signale koji se inače koriste za pokretanje udova.' Ipak, ono što studija ne pokazuje je kako bi se ta tehnologija ponašala u stvarnom svijetu.

Laboratorijski uvjeti su kontrolirani, a pacijenti su bili pod stalnim nadzorom. Pitanje je koliko bi neuroimplanti bili pouzdani u svakodnevnoj uporabi, gdje bi morali izdržati različite uvjete – od hoda po neravnom terenu do iznenadnih pokreta.

Također, studija ne odgovara na pitanje cijene, dostupnosti ili dugoročnih rizika. Neurokirurgija je složena i skupa, a implantacija zahtijeva preciznost i stručnost koja nije svuda dostupna.

Za sada, ovo ostaje znanstveni napredak – ali s jasnim granicama.