Kolibri i pčele piju alkohol – bez pospanosti ili mamurluka

Biolozi sa Sveučilišta Kalifornije u Berkeleyju pronašli su tragove etanola u nektaru 26 od 29 ispitivanih biljnih vrsta, s koncentracijama do 1% alkohola. Rezultati, objavljeni u studiji koju je vodio tim Robert Dudley, pokazali su da kolibri poput Anna’s hummingbird dnevno konzumiraju 0,2 grama etanola po kilogramu tjelesne mase – količinu koja kod ljudi odgovara umjerenoj konzumaciji alkohola.

Istraživanje je bilo prvo sistematsko mjerenje alkohola u cvjetnom nektaru, a uzorci su prikupljeni iz divljine, bez laboratorijske manipulacije. Zanimljivo, ni kod kolibrića ni kod pčela nisu uočeni klinički znakovi intoksikacije, iako nektar čini 50–150% njihove dnevne prehrane po težini. "Kolibri su poput malih peći – brzo sagorijevaju sve, pa ne očekujemo nakupljanje u krvotoku", objašnjava Dudley, ističući da metabolizam ovih ptica možda neutralizira etanol prije nego što utječe na živčani sustav.

Međutim, studija nije istraživala dugoročne učinke niti potencijalne promjene u ponašanju, kao što su navikavanje ili oštećenje jetre. Razina dokaza ostaje istraživačka, bez direktne primjene na ljudsku medicinu ili veterinu. Što više, uzorak od 29 vrsta biljaka, iako reprezentativan za Kaliforniju, ne može se generalizirati na sve ekosustave.

Premda rezultati sugeriraju evolucijsku prilagodbu na alkohol u nektaru, autori upozoravaju da mehanizmi tolerancije nisu razjašnjeni. Hipoteze kreću od brzog metabolizma do mogućeg selektivnog prednost – primjerice, alkohol bi mogao odbiti neke štetočine, ostavljajući nektar dostupnim oprašivačima. "Mogu postojati i drugi učinci specifični za biologiju vrsta, poput poboljšanog traženja hrane", navodi studija, ali bez eksperimentalnih dokaza.

Za razliku od kolibrića, pčele su manje istražene u ovom kontekstu, iako i one konzumiraju isti nektar. Pitanje je da li alkohol utječe na njihovu orijentaciju ili društveno ponašanje – što bi moglo imati ekološke posljedice. Studija je financirana od strane National Science Foundation i objavljena u časopisu Royal Society Open Science, ali nema registriranih kliničkih ispitivanja koja bi proučavala ove efekte na kontroliranim uzorcima.

Najvažnije: ova saznanja ne mijenjaju trenutačne preporuke za zaštitu oprašivača ili ljudsko zdravlje. Alat za daljnja istraživanja je jasno definiran – potrebne su kontrolirane studije na više vrsta, mjerenje dugoročnih učinaka i analiza genetičkih razlika između tolerantnih i netolerantnih jedinki.