DLSS 5 dolazi — i igrači već znaju što će tražiti

Kad NVIDIA baci novu verziju DLSS-a, svi znaju što dolazi: grafička kartica koju si jučer kupio već je malo zastarjela, a benchmarkovi će uskoro biti puni usporedbi ‘prije/poslije’ kao da je riječ o nekom miracle diet planu. Ali ovaj put, s DLSS 5, stvari su malčice drugačije — barem ako vjerujemo Kurtu i Lucy iz Gotcha Covered, koji su u najnovijoj epizodi razvili temu s onom dozom skeptičnog entuzijazma kojeg samo oni znaju ponijeti. Community već sjeće DLSS 3 — onaj koji je obećavao ‘4x performanse’ uz AI generirane frejmove, a dobili smo… pa, tehnički je radio, ali ne uvijek tako glatko kao u marketinškim videoima. Ovaj put, prema ranim signalima, DLSS 5 neće biti samo o broju FPS-ova, nego o tome kako će ih osjetiti. Riječ je o ‘preciznijem’ upscalingu koji bi trebao smanjiti one iritantne artefakte (ono ‘blurano’ lice NPC-a koje izgleda kao da je slikan Snapchat filterom), ali i o boljem rukovanju s pokretom — što je, ako ste ikad gledali Cyberpunk 2077 na 40 FPS-u, znate da je to pravi test. A tu je i onaj dio communityja koji već šapuće: ‘A što ako opet moramo čekati godinu dana dok igrači na AMD-u dobiju svoju verziju?’ Jer, kao i uvijek, NVIDIA-ina ‘ekskluzivnost’ dolazi s rokom trajanja — i pitanje je tko će ovaj put biti onaj koji će platiti tu cijenu, doslovno i metaforički.

Ali Gotcha Covered nije samo o DLSS-u — Kurt i Lucy su, kao i uvijek, uhvatili puls onog što igrači zaista žvake u zadnje vrijeme. Naime, Alexova priča u Street Fighter 6 postala je neočekivano žarište kontroverze, i ne zbog gameplayskih promjena, nego zbog narativnog okreta koji dio communityja doživljava kao… pa, recimo, ‘nepotrebno dramatičan’. ‘Capcom je opet previše htio biti cinematic’, pišu na Redditu, dok drugi brane odabir kao ‘potreban korak za modernizaciju franšize’. Prava priča, naravno, leži negdje između — i to je upravo onaj trenutak kad shvaćate da je Street Fighter već davno prestao biti samo o hadoukenu i postao o pričama koje neki obožavaju, a neki bi radije preskočili. Zanimljivo je kako se u istoj epizodi spominje i video game Pictionary — segment koji, iako izgleda kao šala, zapravo otkriva koliko igrači volimo kad nas developeri iznenađe s nečim bespotrebno kreativnim. Jer na kraju dana, bilo da je riječ o DLSS-u koji nam obećava ‘besprijekornu’ sliku ili o Alexu koji nam miješa osjećaje, stvarna pitanja su: Hoće li ovo raditi u praksi? I, još važnije — Hoće li nas to stvarno zabaviti? A ako mislite da je sve ovo previše optimistično (ili previše skeptično), evo RSS feeda za one koji žele čuti cijelog Kurta kako objašnjava zašto ‘ovo puta zaista misle na igrače’. Ili barem tako tvrde.

Budućnost igara izgleda obećavajuće, s novim tehnologijama kao što je DLSS 5, koje obećavaju poboljšati kvalitetu i performanse igara. Međutim, važno je da se ne zaboravi da je krajnji cilj igre zabaviti igrače, a ne samo pokazati tehničke mogućnosti. Stoga, važno je da razvijači igara nalaze ravnotežu između tehnoloških napretka i zabave igrača, kako bi stvorili igre koje će biti zapamćene i volene.