AI čipovi: Amerika mijenja pravila, svijet plaća račun

Chris McGuire, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost u Trumpovoj administraciji, sada senior fellow u Council on Foreign Relations, ne krije iritaciju: „Administracija ima kontradiktornu politiku oko ovog pitanja.“ Riječ je o AI Diffusion Frameworku iz 2025., kojeg je Bidenova ekipa uvela kako bi kontrolirala izvoz AI akceleratora – ključnih komponenti za treniranje naprednih modela. Trumpov tim ga je ukinuo u svibnju, obećavši novu verziju. Problem? Nema je.

Trumpova administracija ne samo da nije donijela zamjenu, već – prema Kevinu J. Wolfu, advokatu specijaliziranom za izvozne kontrole – de facto ne provodi ni stara pravila. „Ne provode se u praksi“, potvrđuje Wolf. To ostavlja tvrtke poput Nvidie, AMD-a i njihovih globalnih partnera u sivoj zoni: moraju li se pridržavati starih pravila, novih (koja ne postoje), ili nikakvih?

Dok se Washington prepire, tržište AI čipova – procijenjeno na 50+ milijardi do 2027. – postaje igralište za one koji znaju iskoristiti prazninu. Kineski igrači, poput Huaweija i startapa poput Biren Technology, već iskorištavaju kašnjenje da ubrzaju razvoj domaćih rješenja. Europska komisija, pak, razmatra vlastite kontrole, ali bez američke koordinacije riskiraju fragmentaciju tržišta.

Stvarni problem nije samo nedostatak pravila, već njihova predvidljivost. Poduzeća kao što su TSMC i ASML ulaze u dugoročne ugovore o proizvodnji čipova – ali kako planirati kada se pravila mijenjaju svake godine? „2022. smo imali eksportne restrikcije, 2024. okvir za difuziju, 2025. ukidanje – to nije stabilno poslovno okruženje“, primjećuje jedan izvor iz industrije, koji je zatražio anonimnost.

Dok se političari svađaju, open-source zajednica već reagira: projekti poput LLM.c i vLLM dobivaju sve više pažnje kao alternativa komercijalnim rješenjima. „Ako ne možete dobiti Nvidijine H100, napravit ćete svoje“, kažu razvijači. To možda zvuči kao pobuna malog razmjera, ali upravo takve inicijative mogu promijeniti dinamiku tržišta u srednjoročnom razdoblju.

Najironičnije je što Bidenov okvir, iako formalno važeći, de facto ne postoji. „Administracija se ponaša kao da ga nema“, kaže McGuire. To znači da tvrtke koje se pridržavaju pravila gube prednost nad onima koje ih ignoriraju – ili ih jednostavno preskaču zahvaljujući geopolitičkoj arbitraži. Pravo usko grlo, dakle, nije u tehnologiji. Već u politici.

Fragmentacija pravila ugrožava globalnu stabilnost tehnološke industrije. Umjesto suradnje, vladaju kaos i oportunizam. Rezultat? Svi gube – osim onih koji iskorištavaju praznine.