Anthropicov DMCA pogodio i legitimne GitHub forkovima

Anthropic je pokrenuo DMCA kampanju protiv procurenog koda Claude Code klijenta, ali je umjesto ciljanog čišćenja oborio i desetke legitimnih forкова. Prema njihovom zahtjevu, GitHub je prvotno onemogućio pristup 8.100 repozitorija — iako je u samom DMCA upitu bilo navedeno samo 96 specifičnih URL-ova. Problem je nastao jer je algoritam platforme interpretirao zahtjev preširoko, blokirajući sve forkovane verzije, čak i one koje nisu sadržavale procureni kod.

GitHub je nakon Anthropicovog dopisa vratio većinu repozitorija, ali incident otkriva dva ključna problema: prvo, koliko je teško precizno ciljati leaked kod u ekosustavu otvorenog koda, i drugo, kako kompanije često podcjenjuju kolateralnu štetu svojih pravnih akcija. Razvojna zajednica je reagirala oštro — jedan od komentara glasi: „Žao mi je što vam je kod procurio, ali vaši odvjetnici očito ne znaju čitati repo“, što dobro ilustrira frustraciju developera prema nepromišljenim takedownovima.

Ovaj slučaj nije iznimka. Istraživanje iz 2023. pokazalo je da čak 30% DMCA zahtjeva na GitHubu sadrži greške ili preširoke zahvate. Anthropicov slučaj samo potvrđuje pravilo: kada kompanije žure zaustaviti curenje, često zaborave provjeriti što zapravo traže od platformi da obrišu.

Za razliku od uobičajenih procura koji pogađaju zatvorene sustave, Claude Code je bio dio javnog repozitorija — što znači da su forkovi bili legitimna praksa, a ne kršenje autorskih prava. Anthropic je u svom izjavama istakao da je cilj bio zaustaviti širenje leaked verzije s internim API ključevima, ali je proces pokazao kako čak i dobro namjerne akcije mogu eskalirati u nespretne masovne blokade.

Pravi signal ovdje nije samo u broju pogrešno obrisanih repozitorija, već u dinamici otvorenog koda i korporativnih interesa. Developerima ovo služi kao podsjetnik da čak i „sigurne“ platforme poput GitHuba mogu postati bojno polje pravnih bitaka, dok kompanije poput Anthropica moraju naučiti preciznije komunicirati svoje zahteve. Što je još važnije, incident pokreće pitanje: koje će sve „sigurne“ alate biti sljedeći na meti ako se ovakve prakse nastave?

Dok Anthropic sada pokušava smanjiti štetu i poboljšati suradnju s GitHubom, stvarno usko grlo možda uopće nije u procurenom kodu, već u nepostojanju jasnih protokola za ovakve situacije. Za razliku od klasičnih softverskih curenja, AI alati poput Claude Codea često sadrže mješavinu otvorenog i zatvorenog koda, što čini granicu između „dozvoljenog“ i „zabranjenog“ forkanja još nejasnijom.

Drugim riječima, još jedan primjer kako AI kompanije u žurbi da zaštite svoju intelektualnu svojinu zaborave da otvoreni kod funkcionira po drugim pravilima. Da li je ovo samo kolateralna šteta ili simptom dubljeg problema — pitanje je koje će se postaviti sljedeći put kada nekapanija pokrene DMCA valjda.