DSN LINK STABLECARRIER WAVE LOCKORBITAL INDEX HOTSIGNAL CLOCK SYNCLOW NOISE FLOORFRAME BUFFER ONLINE
Loading
29 članaka
James Webb Space Telescope usmjerio je pogled prema LHS 3844 b i iz dostupnog toplinskog potpisa izvukao hladan zaključak: riječ je o tamnom, golom stjenovitom svijetu bez atmosfere.
JWST je ponovno otvorio neugodno pitanje rane kozmologije: što ako neke supermasivne crne rupe nisu čekale da njihove galaksije sazriju, nego su prve postale gravitacijska jezgra sustava?
James Webb Space Telescope uhvatio je rani svemir u nezgodnom trenutku: crnu rupu koja izgleda preveliko, prerano i možda starije od vlastite galaksije.
Međunarodni tim predvođen Kimihikom Nakajimom sa Sveučilišta Kanazawa iskoristio je JWST i gravitacijsku leću kako bi izoštrio jednu od kemijski najprimitivnijih galaksija viđenih u ranom svemiru.
COSMOS-Web koristi infracrveni doseg JWST-a kako bi kozmičku mrežu iz rane faze svemira pretvorio iz dojmljive slike u strukturu koju astronomi mogu mjeriti.
James Webb Space Telescope snimio je galaksiju LAP1-B, udaljenu oko 13 milijardi svjetlosnih godina, koja izgleda kao jedan od najčišćih tragova ranog svemira.
JWST-ova analiza atmosfere TOI-1130b sugerira da je mini-Neptun nastao daleko od zvijezde i migrirao zajedno s vrućim Jupiterom.
Uranovi blijedi vanjski prstenovi pokazuju obrasce koji bi mogli nastati pod gravitacijskim utjecajem malih, još neotkrivenih mjeseca.
COLIBRE na Durhamovu superračunalu COSMA8 simulira razvoj galaksija od prve milijarde godina nakon Velikog praska do danas.
NIRCam i MIRI instrumenti na JWST-u razotkrili su protostelarne mlazove i prašne filamentne strukture u W51-A, regiji gdje zvijezde mlađe od milijun godina još uvijek akumuliraju materijal iz maglice.
Dva protoplanetarna diska snimljena u infracrvenom spektru — Tau 042021 s asimetrijom koja sugerira ranu planetnu formaciju i Oph 163131 s neobičnim spiralnim strukturama — pružaju prvi direktan uvid u dinamiku koja je možda oblikovala i naš Sunčev sustav.
TOI-5205 b izgleda kao planet koji je narastao na mjestu gdje standardni modeli očekuju premalo materijala.
Regija W51, stara tek milijun godina, otkriva detalje o formiranju masivnih zvijezda koje su prije bile nevidljive.
Novi podaci s ALMA teleskopa pokazali su kako protostar u molekularnom oblaku MC 27 stariji manje od 100.000 godina izbacuje magnetski tok u „kihovima“ koji oblikuju prstenove plina promjera 1.000 AJ.
Istraživači sa Sjeverozapadnog sveučilišta analizirali su 97 nebeskih tijela kako bi potvrdili teoriju o vezi mase i rotacije planeta.
Podaci o sudarima crnih rupa iz projekta LIGO-Virgo sugeriraju da u rasponu između 50 i 150 Sunčevih masa gotovo da i nema tih objekata — a to bi moglo promijeniti teorije o smrti masivnih zvijezda.
TOI-4616 b kruži oko M4 patuljka udaljenog 91,8 svjetlosnih godina i nudi rijedak laboratorij za atmosferu vrućih kamenitih svjetova.
Dva patuljasta sunca mogu se spojit, premašivši granicu od 0,075 solarnih masa za nuklearnu fuziju.
U svijetu gdje svaki gram mase i svaka milisekunda odziva mogu odlučiti između uspjeha i propasti misije, Orbitiny se pojavljuje kao tihi revolucionar.
Noćno nebo, kako ga čovječanstvo poznaje otkad je prvi put podiglo pogled prema zvijezdama, možda se suočava s nepovratnom promjenom.
Desetljećima su astronomi bili pred dilemom: kako razlikovati divovske planete od smeđih patuljaka, objekata masivnijih od planeta, ali premalenih da započnu nuklearnu fuziju poput zvijezda.
Kada čak i James Webb Space Telescope — najmoćniji svemirski teleskop ikad izgrađen — naleti na neprobojnu prepreku, znanstvena zajednica mora preispitati ne samo instrumente, nego i sama očekivanja.
JWST otkriva sumporom bogate egzoplanete koje mijenjaju planetarnu znanost — s primjesom trulih jaja.
Podatak da je L98-59 d udaljen samo 35 svjetlosnih godina čini ga iznimno važnim za daljnja promatranja.
Nova 3D karta vodika pokazuje filamentima kako je rani svemir povezao galaksije prije nego što su sazrjele.