NBN Co testira 200 Gbps: što to znači za korisnike i industriju?

Kada je NBN Co objavio rezultate svog najnovijeg testiranja puno-vlakanske mreže, brojka od 200 gigabita u sekundi privukla je pažnju. To nije samo dvostruko brže od trenutnog komercijalnog maksimuma od 10 Gbps — to je brzina koja pretpostavlja da će australijska infrastruktura moći pratiti globalne lidere poput Japana ili Južne Koreje. Ali, kao i uvijek, između laboratorijskih uvjeta i stvarnog korisničkog iskustva leži provalija duboka koliko i sama optička vlakna. Problem nije samo u tome što većina kućanstava ne treba (niti može iskoristiti) takve brzine. Pravo pitanje je tko će platiti nadogradnju mreže do te razine — i hoće li operateri uopće ponuditi tarife koje će opravdati investiciju. Trenutno, čak i 1 Gbps veza u Australiji košta prosječno 120–150 AUD mjesečno, a pretplata na 10 Gbps prelazi 300 AUD. Prema dostupnim informacijama, cijenovni model za 200 Gbps još uvijek ne postoji ni na papiru. Dio stručne zajednice, poput analitičara iz Omdia, upozorava da je ovo više marketing pokretač nego stvarna potražnja. Većina korisnika ne koristi ni 10% trenutno dostupnog propusnog opsega, ističu, dodajući da čak i poduzeća rijetko zahtijevaju više od 10 Gbps za cloud usluge ili udaljene radne okoline. Međutim, postoji jedna grupa koja bi mogla profitirati — istraživačke institucije i data centri koji rade s velikim skupovima podataka, poput CSIRO-a ili sveučilišta s naprednim AI projektima.

Ako pogledamo šire, ovo testiranje otkriva dva ključna trenda. Prvi: Australija pokušava nadoknaditi zaostajanje u optičkoj infrastrukturi nakon godina sporih ulaganja. Drugi: tržište se polako dijeli na dva segmenta — one koji plaćaju premium za budućnost-sigurnu vezu (često bez realne potrebe) i one koji se zadovoljavaju asimetričnim 50–100 Mbps vezama po nižoj cijeni. NBN Co tvrdi da će nadogradnja na puno vlakno smanjiti troškove održavanja dugoročno, ali to malim poduzetnicima ili obiteljskim kućanstvima neće smanjiti mjesečni račun. Testiranje je provedeno u suradnji s Nokia Bell Labs-om, što ukazuje na to da NBN Co traži strateške partnere za skalu. To bi moglo značiti da će se u sljedećih 12–18 mjeseci pojaviti pilot projekti za poslovne korisnike, ali ne i masovna ponuda za široku publiku. Većina kućnih usmjerivača ne podržava ni 10 Gbps, a kamoli 200. Na kraju, ovo je više signal industriji nego korisnicima. Operateri poput TPG Telecom ili Optus sada imaju pritisak da ubrzaju vlastite investicije u vlakansku mrežu, čak i ako potražnja za takvim brzinama još uvijek ne postoji.

Ovo testiranje pokazuje da NBN Co ozbiljno shvaća potrebu za bržom mrežom, ali još uvijek nije jasno kako će se ova tehnologija implementirati u praksi. Potencijalni korisnici će morati čekati još nekako vremena prije nego što će ove brzine postati dostupne. Ipak, ovo je korak u pravom smjeru za australijsku infrastrukturu.