Google se odriče 30% provizije – što to znači za korisnike i developere?

Google je napokon učinio ono što su godinama tražili i developeri i regulatorne agencije: ukida 30% proviziju na transakcije u Play Storeu i otvara Android trećim tržnicama aplikacija. Odluka dolazi kao dio sporazuma s Epic Gamesom iz studenog 2025. – ali umjesto čekanja na sudsko odobrenje, kompanija je odlučila javno implementirati promjene već sada. To nije samo pravna formalnost, nego strukturna promjena u načinu na koji Android funkcionira kao platforma.

Za developere, ovo znači da će provizija za in-app kupovine u Play Storeu sada iznositi 20% – pet posto manje od dotadašnjih standarda. Oni koji sudjeluju u Google Play Games programu ili ispunjavaju kriterije App Experience programa platit će čak samo 15% za nove instale. Na papiru, ovo izgleda kao poboljšanje: manje troškova za developere, potencijalno niže cijene za korisnike. Ali stvarna slika je kompleksnija, jer Google ne odustaje od kontrole – samo je preraspodjeljuje.

Promjene uključuju i podršku za treće tržnice aplikacija, što znači da će korisnici moći instalirati aplikacije izvan Play Storea bez obaveznog sideloadinga (ručnog preuzimanja APK datoteka). Međutim, Google i dalje nameće sigurnosne zahtjeve i certifikacije, što može biti barijera za manje developere. Pitanje je koliko će ova „otvorenost“ biti praktično iskoristiva – ili će ostati teorijska mogućnost za veće igrače poput Epica, Amazona ili Samsunga, koji već imaju svoje tržnice.

Dio industrije ovo doživljava kao pobjedu u borbi protiv walled garden modela, ali je preuranjeno slaviti. Apple, na primjer, i dalje drži čvrstu kontrolu nad svojim App Storeom, a Googleova odluka može biti strateški potez da izbjegne regulativne kazne – a ne pravi pomak prema otvorenijem ekosustavu. Čak i s nižim provizijama, Google ostaje vratar koji određuje koja će rješenja biti „sigurna“ za Android korisnike.

Za prosječnog korisnika, ove promjene neće biti vidljive preko noći. Ako developeri odluče preusmjeriti troškove uštede na cijene aplikacija ili pretplate, teoretski bismo mogli vidjeti jeftinije usluge – ali to ovisi o konkretnim odlukama kompanija. Primjerice, Spotify ili Netflix već dugo traže alternativne načine naplate kako bi izbjegli visoke provizije; sada imaju zakonitu mogućnost da to i učinju. Međutim, pitanje je koliko će ih to stvarno interesirati kada Google i dalje kontrolira većinu distribucije.

Zanimljiv je i aspekt sigurnosti. Google tvrdi da će sve treće tržnice morati proći kroz Android Security Review, što uključuje provjere malvera i zaštite podataka. To zvuči razumno – ali i kao novi sloj birokracije za developere. Ako proces certifikacije bude preskup ili predug, manji timovi možda neće moći iskoristiti ovu „slobodu“. S druge strane, korisnici koji žele izvan Play Storea instalirati aplikacije (npr. iz F-Droid ili Amazon Appstorea) dobivaju zakonitu i sigurniju alternativu – ali će li je ikad koristiti?

Konkurenti poput Huaweija, koji već godina graditi vlastiti ekosustav bez Googleovih usluga, mogu profitirati od ove odluke. Ako Android postane pravi otvoreni sustav, proizvođači pametnih uređaja mogli bi lakše integrirati svoje tržnice – što bi dodatno fragmentiralo tržište. Međutim, Googleova dominacija u uslugama poput Gmaila, YouTubea ili Mapsa i dalje čini prelazak na alternative teškim za većinu korisnika.

Na kraju, ovo je više evolucija nego revolucija. Google prilaže svoje poslovne modele pritiscima, ali ne mijenja fundamentalnu logiku: Android ostaje profitabilan, a kontrola ostaje centralizirana. Razlika je što sada ima više pravila, manje arbitraže – i možda nešto više prostora za one koji su spremni boriti se za njega. Ali ako developeri ne iskoriste ovu priliku, sve će ostati po starom – samo s nešto nižim provizijama.