Webb i Hubble dali su galaksijama sat: klasteri čiste plin za milijune godina

Ova priča nije samo o još jednoj dojmljivoj svemirskoj slici. Bit je u tome da Webb i Hubble zajedno hvataju mlade zvjezdane klastere u fazi koju je teško vremenski odrediti: dok se zvijezde još izvlače iz prašnjavih kolijevki, ali već počinju mijenjati galaksiju oko sebe.

Prema izvještaju Space.com, tim koji vodi Alex Pedrini sa Stockholm Universityja i Oskar Klein Centra proučio je gotovo 9.000 mladih klastera u četiri obližnje galaksije: Messier 51, Messier 83, NGC 628 i NGC 4449. To je važan detalj jer rezultat ne počiva na jednoj fotogeničnoj meti, nego na ponavljanju istog obrasca u različitim galaktičkim okruženjima.

Webb i Hubble ovdje rade kao dvije kamere za isti fizički problem. Webbovo infracrveno opažanje probija prašinu i otkriva klastere koji su još djelomično zakopani u rodnom plinu, dok Hubble u vidljivom svjetlu bolje prati starije i već ogoljene skupine. Kada se ti podaci spoje, dobiva se gruba vremenska linija razvoja klastera, od prvih faza do trenutka kada su vlastitim zračenjem i vjetrovima već odagnali okolni materijal.

Rezultat je jasan. Najmasivniji klasteri, prema radu objavljenom 6. svibnja u Nature Astronomy, mogu očistiti svoje natalne oblake za oko pet milijuna godina. Širi uzorak sugerira i oko osam milijuna godina kao važnu skalu za dio populacije, što znači da masa klastera i lokalni uvjeti zajedno određuju koliko brzo mlade zvijezde izlaze iz svog plinskog omotača.

To nije samo kozmetika galaksije. Kada masivne mlade zvijezde počnu zračiti ultraljubičasto svjetlo i slati zvjezdane vjetrove, one ne osvjetljavaju samo maglicu za lijepu fotografiju. One reguliraju koliko će plina ostati za sljedeći val stvaranja zvijezda. Zato klasteri nisu pasivni stanovnici galaksije, nego mehanizam koji može usporiti, preusmjeriti ili pojačati lokalnu proizvodnju novih zvijezda.

Taj dio je važan i za planete. Ako se mladi planetarni sustavi rađaju blizu masivnih zvijezda, njihov okoliš nije miran laboratorij nego prostor jakog zračenja, snažnih vjetrova i brzo promjenjive gustoće plina. Izvorni sažetak istraživanja naglašava upravo tu vezu: Webb omogućuje pogled u kolijevke klastera i spaja nastanak planeta s ciklusom stvaranja zvijezda i zvjezdane povratne sprege.

Za modele je ovo korisno, ali i neugodno precizno. Simulacije stvaranja zvijezda dugo pokušavaju pogoditi kako se klasteri formiraju, koliko dugo ostaju skriveni i kada njihova energija počinje mijenjati okolinu. Katalog temeljen na dva teleskopa i gotovo 9.000 objekata daje konkretan sat koji modeli moraju pogoditi. Ako ne mogu reproducirati čišćenje oblaka u razmjeru od nekoliko milijuna godina, nedostaje im fizika koja upravlja stvarnim galaksijama.