Ryugu pokazuje kako je mlada Zemlja možda dobila kemijsku abecedu života

Japanska svemirska agencija JAXA i njihovi partneri potvrdili su nešto značajno: asteroid Ryugu nosi u sebi kompletan set nukleobaza. To su adenin, guanin, citozin, timin i uracil — pet molekula koje čine genetski kod svakog poznatog života na Zemlji. Analiza uzoraka donesenih misijom Hayabusa2 pokazala je da se ove molekule formiraju u svemirskom okruženju, ne samo na planetima s oceanima.

Hayabusa2 je 2019. sletio na Ryugu, prikupio uzorke s površine i pod površinom, te ih 2020. vratio na Zemlju. To je bila prva misija koja je uspješno donijela podpovršinske uzorke s asteroida. Dosadašnje studije već su pronašle aminokiseline u uzorcima, ali ovaj nalaz nukleobasa zatvara cijeli lanac: imamo i gradivne blokove proteina i gradivne blokove genetskih instrukcija.

Značenje ovog otkrića leži u vremenskoj dubini. Prije četiri milijarde godina, kada je Zemlja još bila vrela i meteorskom bombardiranju izložena, asteroidi poput Ryugua mogli su kontinuirano isporučivati organske molekule koje bi se u oceanima našle u pogodnim uvjetima za daljnju kemijsku evoluciju. Ryugu je ugljikohidratni asteroid tipa C, najčešći tip u Sunčevu sustavu — što sugerira da su takve isporuke bile statistički vjerojatne, ne iznimne.

Postavlja se pitanje koliko su ove molekule "žive" — jesu li samo pasivni materijal ili nosioci neke proto-biološke aktivnosti? Zasad znamo da kemija dopušta, ali ne dokazuje da je život započeo u svemiru. Sljedeći korak uključuje detaljniju analizu izotopa u tim molekulama, što bi moglo razjasniti gdje su se formirale — u međuzvjezdanoj tami, u mlađem Sunčevom sustavu, ili možda na samom asteroidu.

U konačnici, stvarno pitanje je možda ne točno gdje se život rodio, već koliko je puteva do života postojalo — i je li Zemlja bila iznimna destinacija ili samo jedna od mnogih.