A giant star’s death showed how one of the universe’s strongest magnets is born

Udaljena supernova SN 2024afav pretvorila se u kozmički laboratorij: astronomi su prvi put izravno promatrali kako kolaps masivne zvijezde — 25 puta teže od Sunca — rađa jedan od najmagnetski jačih objekata u svemiru. Udaljenost od 16.000 svjetlosnih godina omogućila je timu s Sveučilišta u Berkeleyju da prati događaj u stvarnom vremenu i nepobitno poveže nastanak magnetara s izuzetno sjajnom eksplozijom.

Eksplozija je dostigla sjaj koji se ravnao kombiniranom svjetlu milijardi Sunca, čime je ušla u redak razred superluminous supernova. Ključni podaci otkrivaju magnetar koji se okreće 700 puta u sekundi, stvarajući magnetsko polje bilijun puta jače od Zemljinog — odnosno 100 do 1000 puta intenzivnije od standardnih neutronskih zvijezda. Ta brzina rotacije nalazi se na samom rubu fizičkih ograničenja; bilo koje ubrzanje uzrokovalo bi daljnje raspadanje zvijezde.

Ovo promatranje predstavlja direktnu potvrdu teorije koju su 1992. postavili astrofizičari Dan Kasen i Stan Woosley. Njihov je model predvidio da energija magnetara, zarobljena unutar supernove, mehanizmom koji se naziva "magnetarski pogon", pojačava sjaj eksplozije do deset puta iznad uobičajenog. Do sada su postojali samo indirektni indikatori; SN 2024afav donosi prvi izravan dokaz tog mehanizma.

Rezultati su objavljeni u časopisu Nature 11. ožujka 2025. i označavaju prekretnicu u razumijevanju neutronskih zvijezda i njihovih najekstremnijih oblika. Dokaz da magnetari zaista pokreću pojačane supernove zatvara trodecenijsku epistemološku prazninu i postavlja nove standarde za klasifikaciju kozmičkih eksplozija.

Istraživači sada planiraju sustavno praćenje ostatka SN 2024afav kako bi pratili evoluciju novorođenog magnetara i njegov utjecaj na okolnu prašinu i plin. Ti će podaci biti ključni za razumijevanje šireg pitanja: kako se teški kemijski elementi, uključujući zlato, distribuiraju kroz svemir. Nukleosinteza u ekstremnim uvjetima oko magnetara smatra se jednim od glavnih kanala proizvodnje najtežih elemenata periodnog sustava.

Hrvatski znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković aktivno sudjeluju u međunarodnim projektima promatranja takvih fenomena, koristeći podatke s orbitalnih teleskopa i zemaljskih opservatorija. Suradnja na interpretaciji podataka o SN 2024afav ukazuje na rastuću ulogu hrvatske astrofizike u globalnim otkrićima.

Buduća promatranja usporedit će ovaj događaj s drugim superluminous supernovama kako bi se utvrdila učestalost magnetarskog pogona. Ako se pokaže dominantnim mehanizmom, brojne će se katalogizirane eksplozije morati reevaluirati — što znači da je SN 2024afav mogao otvoriti novo poglavlje u kozmičkoj knjizi, a ne samo dodati stranicu.