Protozvijezde „kihaju“ i oblikuju prstenove plina – otkriven ključni proces rastanja

Tim istraživača s Kyushu University i Kagawa University objavio je u The Astrophysical Journal Letters dokaze o do sada neopisanom mehanizmu rasta najmlađih zvijezda. Koristeći Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA), uočili su kako protostarne pločaste strukture — gusto naslagani plin i prašina oko mladog zvjezdanog objekta — periodično „kihaju“, izbacujući magnetski tok i stvarajući divovske prstenove toplog plina promjera oko 1.000 astronomskih jedinica (AJ).

Otkriće dolazi iz analize molekularnog oblaka MC 27 u zviježđu Bika, gdje se nalazi protostar mlađi od 100.000 godina. Ranije su isti tim uočili igličaste strukture od ~10 AJ u protoplanetarnim diskovima, ali novi podaci pokazuju kako se taj proces širi na puno većim skalama. „Topli prsten koji smo detektirali potkrepljuje hipotezu da mlade zvijezde prolaze kroz dinamičko preuređenje magnetskog plina neposredno nakon rođenja“, navodi se u studiji.

Važnost ovoga leži u razumijevanju kako zvijezde reguliraju vlastiti rast. Do sada su teorijski modeli pretpostavljali postepeno oslobađanje magnetskog toka, ali nova promatranja sugeriraju eksplozivnije, cikličke epizode — slične biološkom refleksu, otuda i metafora „kihanja“.

Ključna prepreka u proučavanju protostara uvijek je bila njihova neprozirnost: gustoća plina i prašine onemogućavala je optička promatranja. ALMA-ina sposobnost snimanja u milimetarskom i submilimetarskom spektru omogućila je proboj — posebno u regijama poput Taurus Molecular Clouda, gdje se rađaju zvijezde slične Suncu prije 4,6 milijardi godina.

Istraživači naglašavaju kako ovi „kihovi“ nisu samo spektakl, već mehanizam preživljavanja. Protostar koji ne uspije osloboditi višak magnetskog toka riskira usporen rast ili čak fragmentaciju. Što se tiče sljedećih koraka, tim planira analizu ALMA-arhiva u potrazi za sličnim prstenovima oko drugih mladih zvijezda, kao i visoko-rezolucijska snimanja unutrašnjosti prstenova kako bi se utvrdila njihova točna struktura.

Međutim, ostaje pitanje koliko je ovaj proces univerzalno primjenjiv. Dok je MC 27 relativno izoliran primjer, zvijezde u gušćim regijama poput Orionove maglice možda pokazuju drugačije obrasce. To će zahtijevati usporedna promatranja — i eventualno reviziju modela zvjezdane evolucije.

Iako je MC 27 samo jedan primjer, slični mehanizmi mogli bi biti široko rasprostranjeni. Daljnja istraživanja mogla bi pokazati kako magnetsko „kihanje“ utječe na formiranje planeta u ranim fazama zvjezdanog života.