Prije nego Sunce pogodi Orion, NASA želi dobiti jedan dan za odluku
Orion on a lunar trajectory with an active Sun throwing a proton storm across space while mission-control style warning telemetry frames the crew-safety stakes📷 AI-generated image / TECH&SPACE
- ★NASA na Artemis II testira dva modela za ranije upozorenje na solarne čestične oluje.
- ★Cilj je do 24 sata najave za događaje koji mogu ugroziti posadu izvan Zemljina magnetskog štita.
- ★Modeli koriste promatranja SDO-a i SOHO-a kako bi pratili magnetsku evoluciju Sunca.
Najvažniji dio ove priče nije spektakl Sunčeve erupcije, nego vrijeme koje posada dobiva prije nego što zračenje postane operativni problem. Tijekom misije Artemis II, NASA testira dva nova modela za prognozu solarnih čestičnih oluja, s ciljem najave do 24 sata unaprijed. Modele je razvila Sveučilište u Michiganu (University of Michigan Engineering), a NASA-in Space Radiation Analysis Group procjenjuje može li ubrzati odgovor na promjene u svemirskom vremenu.
Za misije koje većinu vremena provode izvan Zemljina magnetskog štita, to nije uredna meteorološka fusnota, nego dio sigurnosne arhitekture. Solarne čestične oluje nastaju kada baklje i erupcije ubrzaju protone do brzina bliskih brzini svjetlosti. Prema izvornom izvješću Phys.org, sustav prati magnetsku evoluciju Sunca i traži znakove da bi se dodatna energija mogla osloboditi prema međuplanetarnom prostoru.
NASA na lunarnom letu provjerava može li 24-satna prognoza zračenja promijeniti odluke u Orionu
Interior operational view of Orion during a radiation warning, with astronauts moving toward a protected zone and solar-weather data on displays📷 AI-generated image / TECH&SPACE
Artemis II ovdje služi kao testni let, ali pitanje je šire od jedne kapsule Orion. NASA vraća ljudske posade prema Mjesecu u fazi kada je Sunce blizu aktivnog dijela svojeg 11-godišnjeg ciklusa, što povećava vjerojatnost snažnijih erupcija i bržih odluka u kontroli misije.
Orion ima značajnu zaštitu od zračenja, no zaštita nije isto što i predviđanje. Ako prognoza na vrijeme označi događaj iz gornjih 5 % solarnih čestičnih oluja, posada može promijeniti raspored aktivnosti, premjestiti se u bolje zaštićen dio letjelice ili odgoditi izlaganje koje bi inače izgledalo rutinski.
Tehnički detalj vrijedan pažnje jest oslanjanje na satelitske slike iz opservatorija Solar Dynamics Observatory i Solar and Heliospheric Observatory. Ako modeli tijekom Artemis testiranja pokažu dovoljno ranu i stabilnu procjenu rizika, prognoza svemirskog vremena prestat će biti pozadinski grafikon i postati alat za svakodnevno upravljanje dubokosvemirskim letom.
Granica potvrđenog ipak ostaje jasna: model treba dokazati korisnost u stvarnim uvjetima, a ne samo u naknadnoj analizi. U konačnici, stvarno pitanje jest može li se nepredvidivo Sunce pretvoriti u dovoljno predvidiv operativni ritam za posade koje će ići dalje od Mjeseca.
