Artemis II: Prvi ljudski let oko Mjeseca nakon 52 godine
📷 © Josh Valcarcel
- ★Četveročlana posada testira Orion oko Mjeseca bez slijetanja
- ★Space Launch System nosi najveću teretnu kapacitetu od Apolla
- ★Ključni korak prema trajnijem ljudskom prisustvu u dubokom svemiru
NASA-in Space Launch System (SLS) ponovo će probuditi rakete klase super-heavy — ovaj put s ljudskom posadom na vrhu. Četiri astronauta — Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Hammock Koch i Jeremy Hansen — neće sletjeti na Mjesec, ali će njihova osmodnevna putovanja oko njega testirati kritične sustave za buduće misije. Orionova kapsula, opremljena s europskim servisnim modulom, prvi će put nositi ljude izvan Zemljine magnetosfere od 1972.
Ovo nije samo ponavljanje Apollo programa. Artemis II služi kao operativna provjera za Lunar Gateway, buduću svemirsku postaju u lunarnoj orbiti koja će omogućiti dugotrajna istraživanja. Svaki segment misije — od lansiranja do povratka brzinom od 40.000 km/h u Zemljinu atmosferu — dizajniran je da potvrdi sigurnost za sljedeću fazu: slijetanje na Mjesec 2026. godine.
Razlika između 1972. i 2024. nije samo u tehnologiji, već u namjeri. Apollo je bio trka; Artemis je infrastruktura.
📷 © Tech&Space
Tri tjedna misije koja definirati će sljedeće desetljeće svemirske eksploracije
Tri ključna trenutka definirati će uspjeh misije. Prvi je lansiranje — SLS, s potiskom od 8,8 milijuna funti, mora demonstrirati kontroliran uzletak s ljudskom posadom. Drugi je trans-lunar injection: precizni šestominutni paljenje motora koji će Orion poslati prema Mjesecu. Treći, najmanje spektakularan ali najvažniji, bit će testiranje zračnog sustava i zaštite od zračenja tijekom prolaska kroz Van Allenove pojase.
Što ovo neće riješiti? Još uvijek nemamo potvrdu o dugoročnom učinku svemirskog zračenja na ljudsko tijelo izvan Zemljine magnetosfere. Također, Orionova toplinska zaštita — testirana bez posade u Artemis I — sada mora izdržati temperaturu od 2.800°C s ljudima unutra. NASA je objavila da će sve podatke dijeliti u realnom vremenu, što znači da ćemo prvi put imati nefiltriran uvid u performanse sustava.
Najveće pitanje ostaje operativno: može li se ova arhitektura skalirati za Mars? Odgovor ovisi o tome kako će Orionov životni sustav funkcionirati tijekom 21-dnevne misije — duže nego ikad prije u dubokom svemiru.