Osiris Reborn: AI pomaže, ali je ‘100% ljudski’?

Owlcat Games je konačno potvrdio ono što se šaputalo mjesecima: The Expanse: Osiris Reborn — njihov ambiciozni Mass Effect-like RPG — koristi generativni AI u razvoju. Ali bržite s zaključcima: studij insistira da je sve i dalje «100 posto ljudski napravljeno», što je formulacija koja bi i najiskusnijeg PR-ovca bacila u znojenje.

Što se točno krije iza te izjave? Prema njihovom objasnjenju za Kotaku, AI služi za «brže iteriranje» koncepata, generiranje «placeholdera» za teksture ili dijaloge, te možda — najkontroverznije — «inspiraciju» za questove i NPC interakcije.

To nije prvi slučaj AI-a u gaming industriji, ali je zanimljiv jer Osiris Reborn nije neki mobile idle game već AAA-ambiciozan sci-fi RPG s budžetom i očekanjima koji idu uz to. A kad AAA kaže «AI», igrači automatski čuju «lazy devs» ili «corporate profit over quality».

Ali ovdje je zanimljivo što Owlcat ne krije upotrebu — što je, ironično, možda pametniji potez od šutnje. COMMUNITY PULSE pokazuje da su reakcije podijeljene u tri tabora: puristi koji već pišu «boycott» na r/RPG, pragmatičari koji kažu «svejedno, ako je igra dobra» (često s primjerom Baldur’s Gate 3 gdje je AI pomogao s animacijama), i treća skupina — ona koja pitaju: «A šta ako je ovo samo test za budućnost gdje AI piše cijele questove?»

Problem s Ovlcatovim «100% human made» je što ta izjava ne odgovara na pravo pitanje. Igrači ne brinu tko je «napravio» igru, već što će oni doživjeti kada je pokrenu.

Ako AI generira «inspiraciju» za dijaloge, jesu li ti dijalozi dublji ili samo «dovoljno dobri»? Ako brže iterira level design, jesu li ti leveli pametnije izgrađeni ili samo «efikasniji»?

Steam forum već ima nit naslovljenu «AI-generated content = less soul», ali i komentar s 200+ upvotova: «Ako mi Cyberpunk 2077 nakon 3 godine patchanja može dati dobar RPG, ne brinem odakle dolazi kod.» Ovlcat ima jednu veliku prednost u ovoj priči: njihova prethodna igra, Pathfinder: Wrath of the Righteous, smatra se jednim od najboljih CRPG-ova posljednje decenije — i to bez AI pomagala. To znači da im community daje beneficij sumnje, ali i da će svaki propust biti pročitan kao «AI je kriv».

A to je opasna igra, jer ako Osiris Reborn ne ispuni očekivanja, «100% human made» će postati mem — ne obrana. BACKLASH RADAR: Najveći rizik nije u samoj upotrebi AI-a, već u nejasnim granicama.

Ako Owlcat ne objasni što tačno radi AI (npr. «30% placeholder tekstura» vs. «AI generira cijele quest linije»), community će pretpostaviti najgore. A u svijetu gdje Dungeons & Dragons još uvijek ima probleme s OGL-om, transparencija nije samo «nice to have» — to je preduvjet za povjerenje