Myrient je spašen: 385 TB igara sigurno, ali što sada?

Kad je Myrient, jedan od najvećih internetskih arhiva igara, najavio zatvaranje 31. ožujka, čitav gaming svijet je zatajio dah. Nije bilo riječi o još jednom dead game-u ili delisted naslovu – riječ je bila o cijelom ekosustavu. 385 terabajta igara, demo verzija, beta buildova i rarieteta koji nikad nisu vidjeli svjetlo dana Steamove trgovine. I onda se dogodio onaj pravi gaming moment: umjesto da čekaju tužnu opasku na Redditu, igrači su stvorili vlastitu infrastrukturu za spašavanje. Preko tjedan dana, distribuirani timovi volontira – od moddera do speedrunnera, od retro kolekcionara do dataminera – organizirali su masovnu operaciju preseljenja. Nije riječ o nekom piratskom poduhvatu (iako, da budemo pošteni, granica je ovdje prilično zamagljena), već o digitalnom konzerviranju onoga što bi inače nestalo zauvijek. NotebookCheck potvrđuje: sve je sigurno. Ali što to zapravo znači za igrače? Prvo, ovo nije kao kad Nestlé obnovi proizvodnju nekog retro slatkiša jer je TikTok dignuo nostalgiju. Myrient nije bio samo skladište ROM-ova – bio je vremenska kapsula mehaničke dizajna, bugova koji su obilježili eru, i igara koje su izdavači namjerno zakopali (zdravo, PT i Scott Pilgrim). Za speedrunnere, ovo je kao što bi Vatikanska knjižnica izgorjela, a neko rekao: „Ma, imamo Wikipediju.“ Drugo, community reakcija je bila neobično ujednačena. Ni trunke „to su sve krade“ ili „zašto ne kupite original“. Čak ni na r/DataHoarder – subredditu gdje se ljudi svađaju koje je RAID konfiguracije bolja za apokalipsu – nije bilo dramatičnih podjela. Steam forum je bio tiši od Dark Souls boss sobe. To govori više od bilo koje statistike: igrači su shvatili da je ovo već odavno prestalo biti o legalnosti, a postalo o očuvanju.

Ali, kao i uvijek, ima catch. 385 TB je ogromna količina podataka, ali to ne znači da je sve igraljivo. Dio tih igara zahtijeva DRM koji više ne postoji, neke su vezane za online servise koji su ugášeni (zdravo, Always Online ere), i neke su jednostavno previše nestabilne da bi radile na modernom hardveru. Ovo nije kao skinuti Doom WAD i pokrenuti ga u GZDoomu. Riječ je o arheologiji, ne o plug-and-play zabavi. Također, pitanje je tko će održavati ove podatke. Myrient je bio centraliziran, a sada je sve raspršeno po privatnim serverima, torrentima i „pouzdanim“ cloud uslugama. Ako netko od ključnih ljudi odustane – ili ako neko dobije DMCA – dio ovog arhiva može opet nestati. Archive.org već ima problema s čuvanjem flash igrica; 385 TB je sasvim druga liga. I onda je tu pitanje što sada? Da li će ovo postati read-only muzej, ili će neka nova platforma pokušati oživjeti ove naslove? Postoje glasine da neki indie razvojači razmišljaju o „reanimiranju“ starih igara koristeći ove backupove – ali to je još uvijek u sferi „ako se dogodi“. Što se tiče igrača, većina će se vjerojatno vratiti svom Elden Ring grind-u, ali će postojati svjest o ovoj pobjedi. Jer, da budemo iskreni: ovo je prvi put da je gaming community sam sebi bio izdavač, arhivar i zaštitar – bez korporacijskog filtera. Jedna stvar je sigurna: ako ste ikad sanjali o igranju EarthBound 64 beta verzije ili nekom canceled Silent Hill-u, sada je to tehnički moguće. Ali će li ikad biti legalno dostupno? To je pitanje za advokate, ne za nas.

Ovo je nova era za gaming community, gdje će se arhiviranje i očuvanje starih igara nastaviti razvijati. Igrači će morati biti svjesni zakonskih ograničenja i etike digitalnog očuvanja. Ipak, ovo je velika pobjeda za sve koji vole stare igre i žele ih sačuvati za budućnost. Sada je važno osigurati da se ovi podaci ne izgube i da će biti dostupni za generacije koje dolaze.