ClickUpov rez od 22 posto pretvara AI agente u test upravljačkog razumijevanja

U novoj TechCrunchovoj video raspravi o tome što se dogodi kad kompanije postanu previše “AI-pilled”, najpreciznija dijagnoza dolazi od osnivača Boxa Aarona Levieja: ljudi koji odlučuju da AI može zamijeniti nečiji posao često su upravo oni koji najmanje razumiju što taj posao zapravo uključuje. TechCrunch taj obrazac veže uz Leviejev izraz “AI psychosis”, odnosno stanje u kojem se stvarne mogućnosti AI sustava miješaju s menadžerskom željom da se trošak rada smanji odmah, prije nego što je jasno što se gubi.

To nije teorijski spor oko produktivnosti. U dostavljenom kontekstu, TechCrunch navodi da je ClickUp nedavno otpustio 22 posto radne snage zbog AI agenata, dok tehnološki otkazi u 2026. već gotovo sustižu cijelu 2025. godinu. Ta dva podatka zajedno mijenjaju ton priče: AI više nije samo alat koji dolazi u postojeće timove, nego argument kojim se timovi uklanjaju prije nego što se pokaže može li sustav nositi isti operativni teret.

Box je dobar kontekst za takvu kritiku jer dolazi iz svijeta poslovnog softvera, gdje se rad ne svodi na jedan zadatak koji se može zamijeniti promptom. U tvrtkama se posao često sastoji od nevidljivih prijelaza: tko zna gdje je iznimka, tko zna zašto se proces radi baš tim redom, tko razumije kupca, tko prepoznaje kad automatizirani odgovor izgleda točno, ali promašuje situaciju. Upravo se taj sloj najlakše izgubi kad se AI uvodi kao financijska skraćenica.

ClickUp je posebno osjetljiv primjer jer se njegovi proizvodi vrte oko organizacije rada, zadataka i automatizacije. Službena stranica za ClickUp AI opisuje smjer proizvoda u kojem AI preuzima pisanje, sažimanje i upravljanje radnim tokovima. To samo po sebi nije problem. Problem nastaje kad se produktivni alat tretira kao dokaz da je cijeli ljudski lanac zamjenjiv, uključujući procjenu, prioritizaciju, odgovornost i iskustvo s rubnim slučajevima.

Zato je izraz “AI psychosis” oštar, ali funkcionalan. Ne opisuje AI kao ludilo, nego korporativno stanje u kojem se signal iz demo prezentacije zamijeni za dokaz iz proizvodnje. AI agent može riješiti dio procesa, može smanjiti ručni rad i može ubrzati rutinske odluke. No između “može pomoći” i “može preuzeti posao” postoji razlika koju uprave često preskaču jer se u Excelu vidi odmah, a u organizaciji kasnije.

Šira slika tehnoloških otkaza dodatno pritišće taj zaključak. Ako se rezovi događaju brže nego što se može izmjeriti dugoročni učinak AI agenata, tada se ne radi samo o optimizaciji. Radi se o eksperimentu na operativnoj memoriji kompanija. Korisnici, preostali timovi i budući proizvodi postaju testna površina za tvrdnju da se znanje može zamijeniti sustavom koji još mora dokazati pouzdanost u realnom kaosu.

Najrazumniji zaključak nije anti-AI. Razumniji zaključak je anti-magija. AI agenti mogu biti korisni, ali kad postanu opravdanje za rezanje ljudi koje nitko u vrhu nije dovoljno razumio, tehnologija prestaje biti alat i postaje alibi. To je trenutak u kojem uredna priča o efikasnosti počinje izgledati kao loše vođena reorganizacija s boljim marketingom.