Nvidia želi otvoreni AI pretvoriti u posao koji opet vodi do njezinih čipova

Nvidijina obveza od 26 milijardi dolara za otvorene modele umjetne inteligencije, otkrivena u regulatornim dokumentima, predstavlja najagresivniji softverski pohod kompanije od lansiranja CUDA platforme prije dvadeset godina. Broj je toliko masivan da stavlja u sjenku čak i Meta-ina ulaganja u Llama modele i Microsoftovu infrastrukturnu potporu OpenAI-ju. No ovdje se ne radi o filantropiji — riječ je o klasičnoj vertikalnoj integraciji u kojoj vlasnik lopte postaje i vlasnik terena.

Kao okosnica strategije dolazi Nemotron 3 Super, model sa 128 milijardi parametara koji, prema Nvidijinim tvrdnjama, nadmašuje GPT-OSS na standardnim benchmark testovima. Te tvrdnje valja uzeti s rezervom: benchmarkovi su postali igra u kojoj se pobjeđuje optimizacijom za test, a ne robusnošću u produkciji. Ipak, sama skala ambicije ne dopušta olako odbacivanje. Većina tih 26 milijardi ići će upravo u otvorene modele, što znači da Nvidia ne želi samo prodavati lopate — želi i određivati tko će kopati, gdje, i po kojoj cijeni.

Ovaj potez dolazi u trenutku kada permisivne licence erodiraju cjenovnu moć zatvorenih sustava. Meta-ina Llama i kineski DeepSeek već su dokazali da moćni modeli mogu biti besplatni, a Nvidia sada želi biti onaj tko kontrolira infrastrukturu tih besplatnih stvari. To je poslovni model koji pamti iz rane ere interneta: prvo distribuiraj besplatno, zatim monetiziraj kontrolom nad platformom.

Strateški cilj je transparentno postavljen: pomoći ekosustavu da napreduje omogućivši kompanijama i developerima pristup naprednim AI modelima koji rade na vlastitim infrastrukturama. Zvuči lijepo, ali iza toga stoji čvrsta računica. Svaki model koji Nvidia "pokloni" otvorenom kodu vezan je za njezin hardver, njezin softverski stog, njezinu optimizaciju. To nije sloboda — to je ekosustav u kojem je sloboda tehnički moguća, ekonomski neisplativa.

Ovaj pomak stvara napetosti koje će oblikovati industriju sljedećih godina. Konkurenti koji se oslanjaju na zatvorene modele i usluge — čitaj OpenAI, Anthropic, Google — sada se suočavaju s igračem koji kontrolira 80% tržišta AI akceleratora i odlučio je postati i njihov najveći konkurent u softveru. Nvidijini financijski izvještaji već pokazuju da marginu u hardveru postaje teže braniti; softver nudi ponavljajuće prihode i dublju lojalnost kupaca.

Pitanje koje ostaje otvoreeno: tko će nadzirati nadzornika? Kada jedna kompanija kontrolira i čipove i modele i optimizacijske alate, gdje se postavlja granica? Američki Bureau of Industry and Security već proučava izvozne kontrole na AI tehnologiju, no unutarnja tržišna koncentracija ostaje uglavnom neregulirana. Nvidia se kreće u prostoru gdje antitrust zakonodavstvo spava, a tehnološki ciklusi trče brže od bilo kakve intervencije.

Nemotron 3 Super dolazi s novim tehnikama treniranja koje, prema Nvidiji, smanjuju potrebu za računalnim resursima za 40%. Ako je to točno, to nije samo tehnički napredak — to je direktan udarac na poslovni model svih koji prodaju pristup velikim modelima kao uslugu. Infrastruktura postaje ideologija, a ideologija postaje tržišna dominacija.