AI u sudnici: Kako ChatGPT mijenja pravnu praksu bez fikcije

Anthony Searle, klinički pravnik specijaliziran za medicinske propuste, prvi je javno priznao da koristi ChatGPT za pripremu pitanja u istragama o iznenadnim smrtima. U sustavu gdje kronično nedostaju sredstva za nezavisne stručne izvještaje, AI alati postaju improvizirano rješenje za fokusiranje tehničkih detalja operacija.

Searle ističe da nikada ne unosi klijentove podatke u AI, ali priznaje da alat pomaže u formuliranju pitanja koja bi inače zahtijevala stručnjake. Ovo nije priča o AI koji piše lažne presude – to je već prošlost.

Riječ je o tome kako pravnici koriste generativne modele za analizu medicinskih izvještaja, izračun šteta pomoću aktuarskih tablica, pa čak i za pregovore o honorarima. Problem je što takva praksa otvara pitanje odgovornosti: tko jamči točnost AI generiranih argumenata kada ih pravnik prezentira kao svoje?

Searleov slučaj otkriva dublju stvarnost. U britanskim koronerskim sudovima, gdje obitelji traže odgovore o iznenadnim smrtima, AI postaje most preko praznina u financiranju.

Ali to nije samo tehničko rješenje – to je signal kako će pravni sustav prilagoditi svoje procese alatima koji nisu dizajnirani za pravnu preciznost.

Razlika između ovog slučaja i uobičajenog AI hypea je jasna: ovdje nema govora o 'revoluciji' ili 'automatizaciji pravnika'. Umjesto toga, vidimo kako se alat koji je dizajniran za generiranje teksta prilagođava specifičnim potrebama pravne prakse.

Searle je čak razvio vlastitu aplikaciju za izračun šteta, što pokazuje da je ključna inovacija u kombinaciji ljudske stručnosti i AI-a, a ne u zamjeni. No, tu se krije i rizik.

Ako pravnici počnu previše oslanjati na AI za generiranje pitanja ili argumenata, tko će kontrolirati kvalitetu tih outputa? U medicinskim slučajevima, gdje je svaka riječ kritična, greška u interpretaciji može imati ozbiljne posljedice.

Searleovo inzistiranje na verifikaciji svakog AI generiranog citata sugerira da je granica između pomoći i ovisnosti tanja nego što se čini. Pravi test za AI u pravu neće biti u tome koliko brzo može generirati tekst, već koliko pouzdano može podržati odluke koje utječu na ljudske živote.

Dok marketing maše 'učinkovitostima', pravnici poput Searlea već su u fazi gdje moraju birati između brzine i točnosti – a to je odluka koja ide daleko izvan demo scenarija.

Searleov slučaj također pokazuje da je potrebno poboljšati financiranje pravne prakse, kako bi se omogućilo pravnicima da se fokusiraju na kvalitetu svojih argumenata, umjesto da se oslanjaju na AI alate. U konačnici, cilj je stvoriti sustav u kojem će ljudi i AI alati raditi zajedno, kako bi se postigla najbolja moguća kvaliteta pravne prakse. Time će se omogućiti da se pravni sustav prilagodi promjenama u društvu i tehnologiji.