Suno vs. diskografske kuće: Bitka za AI glazbu

AI-generirana glazba više nije samo eksperiment — sada je i pravni problem. Platforma Suno, koja pretvara tekstualne upite u pjesme, suočava se s Universal Music Groupom (UMG) i Sony Music Entertainmentom oko ključnog pitanja: smiju li korisnici dijeliti svoje AI kreacije izvan zatvorenih aplikacija?

Prema izvješću Financial Timesa, koje prenosi The Verge, UMG inzistira da AI pjesme ostanu unutar platformi kao što je Suno, dok tvrtka želi omogućiti slobodnu distribuciju. To odmah postavlja pitanje: čija je to glazba zapravo?

Dok Suno ističe mogućnost preuzimanja i dijeljenja AI pjesama, diskografske kuće vide rizik od neovlaštenog korištenja autorskih djela ili stvaranja deepfake verzija postojećih hitova. Nije slučajno da je 2024. godina donijela i otvoreno pismo ‘Say No to Suno’ potpisano od strane umjetnika, niti da je Warner Records 2023. povukao tužbu nakon postizanja licencnog sporazuma. Razlika? Warnerov dogovor zabranjuje preuzimanje AI pjesama — što UMG sada pokušava nametnuti i Sunu.

Ovdje se pojavljuje prvi reality gap: Suno u marketinškim materijalima ističe kreativnu slobodu, ali licencni pregovori otkrivaju da je ta ‘sloboda’ zapravo tehnički detalj koji određuju pravnici, ne algoritmi. Ako UMG i Sony prođe svoj stav, Suno će morati ili ograničiti funkcionalnost ili riskirati sudske bitke. A to nije samo problem za jednu tvrtku — pitanje je tko će kontrolirati distribuciju AI glazbe u budućnosti: platforme, korisnici ili diskografske kuće.

Za razliku od UMG-a, konkurentni AI glazbeni alat Udio već ima sporazum s Universalom koji eksplicitno zabranjuje preuzimanje. To sugerira da UMG ne traži samo novac, već kontrolu nad protokom podataka: pjesme smiju postojati, ali ne i putovati. Suno, međutim, nema tu luksuznu poziciju — njegov poslovni model ovisi o korisničkom angažmanu, a to znači dopustiti dijeljenje. Bez toga, platforma postaje samo skupe demo verzije pjesama koje nitko ne čuje.

Dio glazbene zajednice već reagira s ironijom: ‘Ako ne smijem podijeliti svoju AI pjesmu, zašto je onda uopće stvaram?’ Pravi signal, međutim, dolazi od razvojne scene. Na GitHubu, projekti kao što su Stable Audio ili Riffusion ne ulaze u pregovore s velikim izdavačima — umjesto toga, fokusiraju se na open-source modele koji zaobilaze licencne zamke. To možda zvuči kao tehnički detalj, ali je zapravo strategijska prednost: tko god pronađe način da AI glazbu učini legalno distribuiravom bez diskografskih kuća, dobiva cijeli tržišni segment.

Najzanimljivije je što se ovdje ne radi samo o pravima — već o podacima za treniranje. Suno i slične platforme trebaju ogromne količine glazbe za obuku svojih modela, a diskografske kuće to znaju. Ako UMG i Sony usvoje isti pristup kao s Udio-om, licenciranje će postati trojanac: pristanete na distribucijska ograničenja, a dobijete pristup zastarjelim katalozima za treniranje. Drugim riječima, bitka za AI glazbu nije o tome tko će svirati — već tko će posjedovati note.

Ako diskografske kuće uspiju nametnuti svoje uvjete, AI glazba mogla bi postati zatvoreni ekosustav u kojem korisnici imaju malo ili nimalo kontrole. To bi moglo usporiti inovacije, ali i oslabiti poziciju samih izdavača u dugom roku.