NYT-ova AI priča: 1,8 milijardi na papiru, nula u stvarnosti

Medvi, startup kojeg je The New York Times opisao kao "AI-powered" diva vrijedan 1,8 milijardi dolara, zapravo nema niti centa vanjskog financiranja. Brojka koja je osvajala naslovne stranice rezultat je jednostavne ekstrapolacije: mjesečna prodaja, omogućena početkom 2026., pomnožena sa 12. To bi bilo smiješno da nije tako opasno — FDA je već izdala upozorenje, a tužba za spam visi nad kompanijom.

Reklame tvrtke idu korak dalje: koriste AI-generirane liječnike i pacijente kako bi stvorili iluziju legitimiteta. Partner koji im pomaže u marketingu trenutno se bori sa vlastitom tužbom — njihovo glavno medicinsko rješenje, kako navode tužitelji, naprosto ne funkcionira. NYT-ov članak, umjesto da postavi kritička pitanja, pretvorio se u promotivni materijal za priču o dva brata koji su "sami" izgradili carstvo.

Scenarij je poznat: tehnološki portal veliča inovaciju, ignorirajući nedostatak tehničke dubine ili regulatornih barijera. Medvi nije ni prvi ni zadnji primjer gdje je novinarski entuzijazam nadmašio činjenice. Problem je što čitatelji takve priče doživljavaju kao potvrdu, a ne kao onaj prvi nacrt povijesti koji treba provjeriti.

Što se zapravo dogodilo? NYT je objavio članak koji je mogao biti istraživački komad o sumnjivom startupu, a završio kao besprijekoran profil. Umjesto provjere tvrdnji, medij je prihvatio priču o "AI revoluciji" po nominalnoj vrijednosti. Dokazi o prevarama — od FDA-ova pisma do tužbi — bili su dostupni prije objave, ali nisu ušli u narativ.

Ovo nije samo priča o Medviju. To je primjer kako tehnološko novinarstvo često postaje oruđe za marketing umjesto nezavisnog izvještavanja. Kada mediji prestanu pitati "kako" i "zašto", a počnu se fokusirati na "koliko", stvarnost postaje sekundarna. U ovom slučaju, NYT je dao platformu startupu koji je možda samo hrabar pokušaj prijevare.

Razlika između benchmarka i proizvoda nikada nije bila veća. Medvi možda ima AI u svom marketinškom materijalu, ali dokazi o stvarnoj implementaciji su nepostojeći. Što ostaje je priča o dva brata, ekstrapolaciji i medijskoj pažnji koja je vrijednija od bilo kakvog stvarnog uspjeha.

Mediji bi trebali biti stražari istine, a ne megafon marketinških priča. Umjesto da slave iluzije, trebali bi tražiti dokaze — ili barem upozoriti na njihovo odsustvo.