ChatGPT kao onkolog? Slučaj psa Rosie otvara AI biotech debatu

Paul Conyngham, Australac čija je dvogodišnja bitka za spas 8-godišnje Staffordshire terijerice Rosie postala viralna, sada je nehotice u središtu debate koja otkriva koliko je AI u biotehnologiji još uvijek storytelling a koliko stvarna inovacija. Rosiein slučaj — koji je stekao pažnju nakon tvrdnji kako je ChatGPT pomogao u dizajniranju eksperimentalnog tretmana — postavio je neugodno pitanje: ako algoritam može predložiti terapiju, tko odgovara kada ne uspije?

Ili, preciznije, tko uopće zna je li to uopće funkcionalno rješenje ili samo dobro ispričana priča? Ironično, upravo ta nejasnoća čini slučaj zanimljivim.

Nema peer-reviewanih studija, nema kliničkih ispitivanja na ljudima (a kamoli na psima), nema čak ni detaljnog tehničkog opisa kako je ChatGPT konkretno doprinio — a ipak je debate rasplamsao. Bioteh analitičari primjećuju kako se radi o klasičnom primjeru narrative-driven inovacije: pronađi emotivnu priču (pas s rakom), dodaj futuristički element (AI), i ekstrahiraj medijsku pažnju prije nego što itko postavi neugodna pitanja o skalabilnosti.

Dok se dio javnosti divi ‘hrabrom’ vlasniku koji ‘koristi AI da spasi ljubimca’, stručna zajednica je podijeljena. Veterinarski onkolozi upozoravaju da mastocitomi kod pasa često imaju nepredvidljiv tijek — pa čak i spontane remisije — što čini bilo kakve zaključke o učinkovitosti tretmana preuranjenim.

S druge strane, AI startapi već koriste Rosiein slučaj u svojim pitch deckovima, iako nema dokaza da je ikakav kod ikada napustio Jupyter notebook.

Ovdje se krije pravi jaz: između mogućnosti AI-a (koji teorijski može analizirati literaturu i predložiti hipoteze) i realnosti medicinske primjene (gdje svaka preporuka mora proći kroz regulative, testiranja i odobrenja). ChatGPT nije FDA-odobren alat — ali to ne sprječava marketinške timove da ga prezentiraju kao ‘proof of concept’ za ‘AI-u medicinu’.

Da je ovo samo priča o jednom psu, vjerojatno bi prošla nezapaženo. No Rosiein slučaj dolazi u trenutku kada se AI u biotehnologiji nalazi na presudnoj točki: investitori traže konkretne primjere uspjeha, a regulatori još uvijek definiraju okvir za evaluaciju algoritamskih dijagnoza.

Što je problem? Pa, čak i ako je ChatGPT pogodio s terapijskim pristupom (što nije potvrđeno), to ne znači da je proces reproduktivni, skalabilan ili čak legalan za širu upotrebu.

Zanimljivo je kako GitHub zajednica reagira: dok neki developeri analiziraju moguće mehanizme (npr. kako bi LLM mogao parsirati veterinarne studije), većina komentara se svodi na ‘cool story, bro’ — bez konkretnih pull requestova ili implementacija. To ukazuje na još jedan sloj problema: čak i kada AI izgleda korisnim, premostiti razmak između ‘zanimljive ideje’ i ‘funkcionalnog alata’ zahtijeva resurse koje većina timova nema.

AI u biotehnologiji još uvijek pliva u sivoj zoni između obećanja i realnosti. Dok Rosiein slučaj privlači pažnju, on također otkriva koliko je teško razlikovati stvarnu inovaciju od dobro ispričane priče.