Tesla prodaje san o autonomiji čovjeku bez vida

Tesla je na svom službenom X računu promovirao video intervju s vlasnikom Cybertrucka koji tvrdi da mu je oftalmolog preporučio kupnju vozila s ‘Full Self-Driving’ (FSD) sustavom jer gubi vid. To je alarmantno iz dva razloga: prvo, FSD je i dalje samo Level 2 sustav koji zahtijeva stalnu pažnju vozača, a drugo, Tesla sam potvrđuje da je vozač uvijek odgovoran za vozilo.

Problem nije samo u pogrešnoj percepciji – Tesla aktivno širi tu percepciju. Video intervju nije slučajna greška, već dio šireg marketinškog pristupa koji Level 2 sustave predstavlja kao ‘skoro potpunu autonomiju’. U intervjuu s Electrekom, vlasnik navodi da mu je liječnik rekao da bi FSD mogao biti ‘sigurnija opcija’ jer mu vid slabi. To je izjava koja direktno proturječi Teslaovim vlastitim upozorenjima.

Trenutno, nijedan serijski proizvod na tržištu ne nudi više od Level 2 autonomije, a američki regulatori već godinama upozoravaju na rizike pogrešnog predstavljanja takvih sustava. Ipak, Tesla nastavlja s kampanjama koje sugeriraju da FSD može ‘samostalno’ vožiti, čak i kada je jasno da to nije slučaj. Ova priča nije samo pitanje tehničke preciznosti – radi se o životnoj opasnosti za korisnike koji mogu preuzeti marketinške poruke doslovno.

Tehnički gledano, FSD je napredan sustav za asistenciju vožnji, ali i dalje zahtijeva stalnu intervenciju vozača. Tesla to jasno navodi u svojim dokumentima, ali istovremeno promovira video snimke na kojima vozači spavaju ili koriste mobitele dok je vozilo ‘u FSD režimu’. Ta dvojnost nije nova – već godinama se ponavlja sličan obrazac, od demonstracija na kojima Elon Musk tvrdi da je potpuna autonomija ‘samo mjesecima udaljena’ do novijih promocija koje sugeriraju da je FSD već gotovo tu.

Razlika između Level 2 i Level 4 ili 5 autonomije nije samo tehnički detalj – ona je presudna za sigurnost. Dok Level 2 zahtijeva stalnu pažnju vozača, viši nivoi trebali bi moći samostalno reagirati u svim situacijama. Trenutno, čak i najnapredniji sustavi (poput Waymovih robotaksi službi) imaju ograničenja u geografiji i uvjetima vožnje. Teslaov pristup riziku umjesto da se fokusira na postupno poboljšanje sigurnosti, preferira spektakl i dugoročna obećanja.

Ova priča otkriva dublji problem: kada tehnološke kompanije i regulatori ne sinkroniziraju svoje poruke, korisnici postaju žrtve pogrešnih očekivanja. Čovjek koji gubi vid vjerovatno nije jedini koji je dobio opasnu preporuku – samo je prvi čija je priča postala javna. Pravo pitanje nije koliko je FSD napredan, već koliko je opasan jaz između onoga što kompanije obećavaju i onoga što stvarno mogu isporučiti.

Pravi signal ovdje je širi trend: tehnološke kompanije okreću se od stvarnih inovacija prema marketinškim trikovima koji stvaraju privremena uzbuđenja. Za razvojne timove, to znači manje resursa za sigurnost, više za spektakl – i sve veći jaz između tehnologije i njenih obećanja.